Umeće roditeljstva

Većina roditelja ima stroga pravila u nekim, a popustljiviji su u vezi sa drugim stvarima. Neki su strogi u vezi sa većinom pitanja, dok su drugi potpuno popustljivi. Nema «dobrog» ili «lošeg» modela – pod uslovom da postoji doslednost, međusobno ponašanje, tolerancija i mnogo ljubavi. Porodice su srećnije ako se deca uklapaju u dosadašnji stil porodice. Ako ne volite galamu, a ne smeta vam da deca jurcaju do ponoći, i to je u redu. Ako možete da zažmurite nad neredom, a treba vam mira i tišine da se opustite na kraju dana, i to je u redu. Nedoslednost stvara probleme jer zbunjuje dete.

Kako postupati sa bebom

  1. Volite svoju decu, ne zbog toga šta su, nego ko su, i dajte im do znanja, rečima i delima da su voljena.
  2. Deca mlađa od dve godine ne razlikuju dobro od lošeg, lepog i ružnog ponašanja, ali razumeju da jedno uvek vodi do drugog. Postavite zahteve koji se moraju zadovoljiti. Ako hoćete da vam dete ide rano na spavanje, stavite ga u krevet i izađite iz sobe. Ne dozvolite mu da sisa samo da bi se umirilo, ako ćete ga odbiti sa devet meseci.
  3. Ako vaše dete zahteva i insistira na onom što ste ga naučili da očekuje, ne znači da je tvrdoglav i nerazuman.
  4. Svako dete je individua. Ne možete ništa što je neko dete po prirodi živahno, a drugo stidljivo ili obazrivo. Možete ga blago formirati i pomoći mu da rešava situacije koje su mu teške, ali njegova priroda i sposobnosti odražavaju kakva je osoba, a ne kakvu biste vi voleli. Što ga više gurate u svoj kalup, više ćete mu uzdrmati samopouzdanje.
  5. Oprostite mu što je ćudljiv, ali ne popuštajte toj ćudljivosti.
  6. I roditelji imaju potrebe, bio to jedan razgovor ili čitanje novina – ponekad i vaše potrebe mogu imati prednost.
  7. Ne donosite nikakva pravila unapred. Ako beba bolje spava sa cuclom, neka je. Ne treba se baš držati svih principa.
  8. Ako vam je teško da se brinete o detetu i volite ga, potražite pomoć.

 

Kako postupati sa dvogodišnjakom

  1. Sve izraženija svest o sebi znači da ume da razmišlja o tome šta želi i da to uporedi sa onim što porodica želi od njega. To će naravno neminovno dovesti do sudara interesa i odbijanja poslušnosti. Često ćete čuti: »Ja to hoću», ili «Neću»! Dete traži pažnju i naučiće kako da je zadobije. Ako vas brine njegova ishrana, čistoća ili psovanje, igraće na tu kartu, i radiće upravo ono što mi najmanje podnosimo. Najbolja naša odbrana je «bez komentara». Najefikasniji način sprovođenja discilpline jeste ne obratiti pažnju na loše ponašanje i ne popuštati mu. Napravite bezizražajno lice i otiđite odatle (ili iznesite dete iz sobe). Dajte mu kratko vreme da se izduva, zatim se vratite. Smešite se, razgovarajte, oprostite mu i zaboravite šta je bilo. Ako je uzrujan, smirite ga.
  2. Dvogodišnjaci još uvek ne razumeju pravila, ali mogu da shvate uzrok i posledicu. Ako lošim ponašanjem privlači vašu pažnju, shvatiće da često treba da bude bezobrazan. Ako obraćate pažnju na njega kad je dobar, naučiće da treba da bude dobar. Uvek će biti i ovakvog i onakvog ponašanja, a vi možete da uspostavljate ravnotežu.
  3. Dvogodišnjacima je potrebno da se izduvaju. Ako imate redovan režim života, naizmenično s bučnim i mirnim periodima, biće vam lakše da izađete na kraj sa njim. Stimulacija ga «raspaljuje». Ako želite da vam mirno sedi, eliminišite buku i uzbuđenje sve dok se ne smiri. Isključite radio, upalite slabo svetlo i tiho govorite.
  4. Volite ga na poseban način i recite mu: «Ti si najbolji Petar na celoj zemaljskoj kugli».
  5. Deca će želeti da pomognu ako im pokažete na koji način. Ne zaboravite da deca imitiraju svoje roditelje.

 

Kako postupati sa decom iznad tri godine

  1. Kao i mlađu, i ove treba voleti, pokazati im ljubav, i učiniti to na jedinstven način.
  2. Posvetite mu pažnju kad je dobar. Budte bezizražajnog lica kad se loše ponaša. Sklonite se kad je nestašan.
  3. Budite tolerantni. Niko ne može uvek biti dobar. Pustite da sitnice prođu bez komentara.
  4. Ophodite se prema njemu kao prema jedinstvenoj osobi i prilagodite svoje zahteve detetu, a ne zamišljenom idealu.
  5. Postavite granice dokle se proteže samostalnost deteta. Njegova sposobnost i odgovornost će diktirati tempo kojim ćete pomerati te granice. Ne zaboravite da se dete neće osamostaljivati ako ga neprestano kontorlišete i dominirate nad njim. Ako mu nikad ne verujete, neće ni biti dostojan poverenja. Dajte mu primer, odredite pravila, ali u svemu tome mu dajte i alternative i mogućnost izbora. Iznenađujuće je kako deca mogu biti zrela.

Tipovi roditelja

Popustljivi roditelji su topli i nežni, ali postavljaju deci premalo zahteva. Njihova deca se obično oslanjaju na druge i imaju više samokontrole nego deca koja su odrasla u poslušničkim porodicama

Poslušnički roditelji su emotivno hladni. Oni ograničavaju, kontrolišu i kažnjavaju. Takođe zahtevaju bezuslovnu poslušnost. Deca su im često povučena, agresivna, nesrećna i nepoverljiva.

Pouzdani roditelji su većinom sigurni, topli, racionalni i ispravljaju sami sebe. Podstiču detetovu samostalnost i radoznalost ali čvrsto primenjuju pravila i očekuju visok procenat uspeha. Uopšteno govoreći, njihova deca su mnogo samostalnija nego deca poslušnčikh ili popustljivih roditelja.

Umesto zaključka

  1. Volite na poseban način i pokažite tu ljubav
  2. Budite dosledni
  3. Koliko god da ste strogi ili popustljivi, pokušajte da vrednujete individualnost i samoostvarivanje svog deteta
  4. Nikad ne govorite dvaput niti pretite nečim što nećete sprovesti. Deca jednostavno odbacuju ono što ih se ne tiče
  5. Ako je stvar nebitna, ne mešajte se
  6. Neka deca sama rešavaju svoje probleme
  7. Ne očekujte da cela porodica radi iste stvari u isto vreme

(Izvor: Doroti Einon - «Nega i ravoj deteta», u izdanju «ITP Zmaj» i «DOO ATLANTIS», Novi Sad)