Pretpostavke za razvoj glasa

Grupa stručnjaka sastala se krajem oktobra na Klinici za bolesti glave u Hajdelbergu, koja se bavi problemima govora kod dece. Ovi stručnjaci se bave glasom i dečjim sluhom. Kongres je održan pod motom: „Pretpostavke za razvoj glasa”.
”Na početku je prvi vrisak bio dobar znak za roditelje i babicu; znak da novorođenče raspolaže dobro izgrađenim glasovnim organima. A ako je mozak deteta u redu, onda već ima dobre predispozicije da nauči da govori. Jer bez ogromne moždane sposobnosti za učenje ništa ne funkcioniše. Činjenica da sve bebe uče bilo koji jezik, pokazuje, da odojčad već imaju ogroman potencijal. Ali put do savladavanja jezika je dug”, objašnjava Eberhard Kruse, profesor fonijatrije na Univerzitetu u Goetingenu:
Sa stanovišta funkcionalnosti, nakon rođenja, prve aktivnosti su vezane za ishranu, tj. sisanje i gutanje. Prevedeno kasnije na nivo govora, to znači, da se ovde trenira motorika usana, što nazivamo intra-oralnom motorikom.
Bebe kombinuju treniranje muskulature usana i čula dodira, zbog kojeg bebe često stavljaju stvari u usta, kada napune dva meseca, i sa glasom.
Ranu fazu u razvoju deteta, prvih meseci, nazivamo fazom gugutanja. Ova faza kombinuje motoriku kod hranjenja i glasovno oglašavanje, koje aktiviramo sa prvim vriskom. Sve to zajedno zovemo gugutanje. Gugutanje je uzbudljiva faza, i svuda u svetu se isto odvija. Pa tako ne postoji nemačko ili kinesko gugutanje, vec samo gugutanje. To ujedno i pokazuje da je dete aktivno. Ne možemo da pokažemo detetu kako da guguče. Znači ovde postoji interakcija obeju strana, što je ključna osnova za dalji razvoj.
Koliko je interakcija između deteta i okruženja bitna, vidi se na primeru Kaspara Hausera. Usled nedostatatka osoba sa kojima bi mogao da priča, jedva je naučio da govori. Da bi dete naučilo da govori, potrebno je ohrabrenje roditelja, što obično i dobija. 
Čovek i razumevanje puno ljubavi ne mogu da nadomeste radio ili televizija. Samo ljudi mogu dete da ohrabruju da vežba gugutanje, pružajući mu odgovore i osmehe. Takođe je i slušanje bitno za razvoj govora. Kako bi dete prešlo sa gugutanja na maternji jezik, neophodan je dobar sluh, potvrđuje Profesor Kruse:
”Jezik, pa tako i izgovor i dijalekte, učimo isključivo putem slušanja. Dijalekt ne mozemo da napipamo ili vidimo”, kaže on.
Predispozicije roditelja prenose se i na dete. Što dete bolje čuje, utoliko bolje uči da govori. Zato lekari specijalisti zahtevaju da se prekontroliše sluh svih novorođenčadi, kao što je praksa u nekim zemljama.

”Danas znamo da urođene smetnje sluha moraju da budu dijagnostikovane do trećeg meseca, da bi se pomoglo deci u daljem razvoju. To omogućujemo tako što u uvo ubacujemo malecni zvučnik. Njegove šumove snima mikrofon, koji meri zvučnost u uhu. Od 1.000 novorođenčadi jedno ima defekt sluha. Stopa raste kod riskantnih trudnoća na dva do tri odsto. Pregled kosta 13 evra. Ako se otkrije defekt, deci se može pomoći”, kaže prof. Kruse.  
Više od 15 odsto školaraca u Nemačkoj ima poremećaje sluha i njihov procenat raste. Ali jedno treba imati na umu: koliko god bili različiti uzroci poremećaja sluha, isto toliko su raznolike i metode koje pomažu u njihovom otklanjanju. Počevši od treninga za govor kod logopeda do proteze, koja ostećenom uhu ponovo vraća funkcionalnost.

(Priređeno prema: www.pregled.com)