Strah od zubara

Većina odraslih će učiniti sve samo da izbegne odlazak kod zubara. Međutim, malo dete koje još nema ni iskustva sa bušilicom, nema negativnih osećanja prema zubnoj nezi. Odlazak kod zubara za dete može biti isto toliko zabavan koliko i strašan. Detetov odnos prema zubaru tek treba da se formira i na kraju će zavisiti od stava roditelja, prethodne pripreme i utiska koji na dete ostavi zubar.

Verovatno je najvažniji faktor sam zubar. Potražite dečjeg ili običnog zubara koji je poznat po tome što ima mnogo strpljenja i što je uvek dobro raspoložen (ako niste sigurni da ste pronašli pravog kandidata, pustite ga da prvo sa detetom malo porazgovara). Proverite da li je zubarsko osoblje ljubazno, a ordinacija ukrašena i opremljena tako da se sviđa deci.

Drugi najvažniji faktor ste vi. Da li će se dete plašiti zubara najbolje se vidi po tome da li se njegovi roditelji plaše zubara. Zato pokušajte da pred detetom prikrijete sopstveni strah od zubara.

Pripremite dete za odlazak kod zubara isto kao i za odlazak kod lekara: čitajte mu knjige o zubarima, pustite ga da vama i lutkama pregleda zube, izbegavajte da pričate o bolu. Pitajte zubnog tehničara šta tačno možete da očekujete na zubarskom pregledu, tako da možete to sa detetom unapred da uvežbavate. Prvo vi možete da izigravate zubara, pa kasnije promenite uloge. Saznajte šta se dobija kao nagrada (igračke, nalepnice, četkice za zube), da biste unapred mogli da kažete detetu šta će dobiti ako bude išlo kod zubara.
Ako je moguće, kada budete zakazivali pregled, porazgovarajte sa zubarom o svojoj zabrinutosti. Objasnite mu da biste voleli da prva poseta zubaru bude samo upoznavanje uz malo prijateljskog ćaskanja i upoznavanja sa zubarskom ordinacijom i kraćim pregledom. Sve potrebne intervencije treba da sačekaju sledeću posetu. Takođe pitajte da li je zubar za to da za vreme pregleda ostanete u ordinaciji. Neki zubari smatraju da je bolje kad roditelji sačekaju u čekaonici (kao što i učitelji dobiju bolje rezutate kad roditelji izađu iz učionice). Drugi opet traže od roditelja da ostanu.
Ne zaboravite da blagovremene pripreme, pažljiv zubar i opušteni roditelji mogu mnogo doprineti tome da se dete manje plaši, ali da to možda neće sprečiti dete da napravi scenu u zubarskoj ordinaciji. Ako vaše dete počne da paniči, prihvatite njegove strahove i pomozite mu da se sa njima izbori najbolje što može.

(prema Ajzenberg, Murkof i Hetavej, u izdanju «Kreativnog centra»)