Stidljivo dete
Šta je stidljivost? Osnovno osećanje stidljivosti je univerzalno i verovatno se razvijalo kao adaptivni mehanizam koji je pomagao ljudima da se izbore sa novim socijalnim stimulansima. Stidljivost je “miks” emocija, koje uključuju strah, zainteresovanst, tenziju. Može se pojaviti i ubrzan rad srca, ili povišen krvni pritisak. Govor stidljive osobe je obično spor, mekan, plašljiv, kolebljiv ili drhtav. Mala deca koja su stidljiva mogu da sisaju prst, a neka mogu biti i izrazito skromna. Zašto su neka deca stidljivija od druge? Neka deca kao da su predisponirana za stidljivost: ona će više od druge dece reagovati na nove socijalne situacije na stidljiv način. Druga deca, pak, se uče stidljivosti: kulturno poreklo i porodično okruženje, kao što je poznato, nude model društvenog ponašanja. Neki roditelji, potencirajući da su im deca „mnogo stidljiva”, na taj način dodatno ohrabruju decu da se osećaju i ponašaju upravo tako – stidljivo. Kako pomoći stidljivom detetu? Upoznajte i prihvatite celo dete: Ukoliko svakodnevno odgovarate da detetova interesovanja i osećanja, moći ćete da izgradite snažan odnos sa njim, pokazujući mu da ga poštujete. To će kod deteta razviti osećaj veće sigurnosti u samog sebe. Samopoštovanje: Neka stidljiva deca mogu imati negativnu predstavu o sebi, osećajući unapred da neće biti prihvaćena u nekoj novoj situaciji, ili sredini. Pomozite detetu tako što ćete ga hvaliti često. Ističite detetove vrline i dostignuća. Razvijanje socijalnih veština: Ohrabrite dete da napravi prvi korak u igri sa drugarima. Možete naučiti decu “izrazima socijalnih veština” kao što je izraz: ”Mogu li i ja da se igram?” Pripremite dete: Forsiranje, guranje deteta u situaciju koja mu deluje zastrašujuće nikako neće pomoći detetu da savlada stidljivost. Morate da pomognete detetu da se oseti sigurno i da mu omogućite da se postepeno uključuje u novu situaciju. |