Šta deca nikada ne zaboravljaju

Sećanja se mogu «bildovati», baš isto kao mišići. Iako se mišići vide, a sećanja ne, za razvoj zdrave osobe ona su izrazito važna, a prepričavanje događaja, kao i pričanje priča, služi tome da deca steknu iskustva i „skockaju”, poslažu toliko toga u svojim glavicama.
Naučni eksperimenti u kojima su praćene veće grupe dece, koja su nabrajala iskustva za koja su bila uverena da ih nikada neće zaboraviti, dali su veoma zanimljive rezultate. Deca su razgovarala o događajima kojih se rado sećaju, crtala su ta iskustva i tražila da u tim situacijama budu fotografisana za uspomenu.
Kad su odrasli, opet su ih ispitali o tim iskustvima. Logično, različitim ljudima su sasvim različiti događaji najvažniji u životu, ali kako se ljudi ipak mnogo manje razlikuju nego što to misle, naučnici su na velikom uzorku pronašli i dosta sličnosti. Jer pored individualnih iskustava, mnogi ljudi u životu dožive iste ili slične stvari, poput rođenja brata ili sestre, prvog dana škole, preloma ruke ili noge, putovanja, osećanja straha...
Analizom podataka dobijenih opisanim eksperimentima, naučnici su zaključili da postoji osam važnih događaja koje deca ne zaboravljaju i koji su za njih izrazito važni. Kako se odraslima mnogi od tih događaja ne čine velikima i značajnima (jer previše lako zaboravljamo kakvi smo bili kao deca) važno je da roditelji i svi koji učestvuju u detetovom vaspitavanju znaju koji su događaji detetu važni i da, koliko god je moguće, nađu vremena da i oni u tim događajima učestvuju, bilo direktno, bilo pokazivanjem zanimanja za te događaje, pa i strpljivim slušanjem dok dete već sedmi put uzbuđeno ponavlja šta mu se dogodilo.

1. Odlazak u vrtić ili u školu
Ovo je uverljivo najčešće sećanje. Iskustva su različita – iz vrtića se deca obično sećaju plača nakon što su predana na 'milost i nemilost' tetama, a iz prvog razreda osnovne uglavnom nose lepa sećanja: biranje odeće, slaganje knjiga u torbu, razgovori s mamom i tatom koji ih za ručice vode prvih dana škole... Većini klinaca najlepše sećanje onaj poljubac na rastanku.., mama i tata koji mašu pre nego što dete uđe u školu. Ti su rituali deci po pravilu nezaboravni, nemojte ih slučajno preskočiti!

2. Prirodno okruženje
Deca među sobom dosta razgovaraju o kućama ili stanovima u kojima žive, o kućnim ljubimcima, školskim učionicama, parkovima... svemu što ih okružuje u svakodnevnom životu. Zanimljivo, jasno se sećaju stabla ili haustora gdje su se skrivali kad bi pala kiša. Prirodne nepogode – sneg, oluja, prva tuča koju su doživeli – deca uz te događaje vežu intenzivne, ne uvek ugodne emocije kojih se dugo i živo sećaju.

3. Skakanje, plivanje, penjanje
Deca su u potpunosti usredsređena na sve što rade svojom voljom, pa tako i aktivna igra ima važno mesto u dugotrajnim sećanjima. Često su ta sećanja najživlja kad je reč o sportu – takmičenjima, treninzima, uspesima i odustajanjima. Psiholozi kažu da su ta sećanja povezana sa zajedništvom, pripadnošću grupi, potrebom da vodimo ili budemo vođeni i da osećamo da su drugi uz nas.

4. Biti dobar u nečemu
Sećanja na rane uspehe, bez obzira da li je reč o pobedi u „školicama” između dve zgrade ili na državnom takmičenju mladih muzičara, deci dugo ostaju u pamćenju kao situacije u kojima su pokazala da su u nečemu bolja od proseka. Zato svakom detetu treba omogućiti da se oseća kao pobednik, odnosno roditelji bi trebalo da mu pomognu da pronađe u čemu je jako dobro, pa bilo to i slaganje lego kockica. Dakle, svako dete je u nečemu bolje od drugih – pomozite mu da otkrije šta je to, jer svi volimo da se osečamo nekako posebnima.

5. Ljudi koje volimo i koji nas vole
Svima su za zdrav razvoj važni prijateljstvo i bliski odnosi s porodicom, ali zaista je zanimljivo i dirljivo slušati decu koja govore o povezanosti s dragim osobama - nisu mogli dočekati da škola završi da bi se družili, uživali su u letnim praznicima kod deke i bake... Tokom pomenutog istraživanja klinci nisu želeli da crtaju samo ljude koje vole, nego i one koji su njima bili posebno naklonjeni i čiji su ljubimci bili.

6. Bebe i mala deca
Skoro svako dete želi da sačuva uspomene na mlađu decu i bebe (decu suseda, rođaka, prijatelja svojih roditelja, kao i na mlađu braću i sestre). Sećaju se da su zajedno jeli, koliko brzo su bebe rasle i, slično kao i roditelji, jasno pamte trenutke kad su ta deca progovorila, naučila da voze bicikl i slične stvari.

7. Pripadnost zajednici
Pomalo neočekivano, tokom istraživanja deca su puno govorila o pripadnosti zajednici, odnosno kako grade odnose i postaju deo te zajednice. U ovu grupu spada dosta raznolikih iskustava, odnosno ona iz vrtićke grupe, školskog razreda, s profesorima i susedima, s putovanja...

8. Nezaboravna mesta
Mnoga deca pamte i mesta u kojima su bila, čak i mnoge detalje: nebodere u najvećem gradu koji su posetila, kako su izgledale hotelske sobe i kreveti, gde su ljudi ljubazni i nasmejani, a gde ni ne primećuju nikoga oko sebe...

Rastite zajedno sa njima!
Razgovarajte s decom o različitim zbivanjima, o tome zašto se nešto dogodilo, često prelistavajte porodične albume i gledajte videozapise, zamolite ih da nacrtaju kako su se proveli na letovanju, neka naslikaju prvi dan škole... sve su to jednostavne aktivnosti koje deca shvataju kao igru, a služe „bildovanju” sećanja.

Najkraće rečeno: Važno je rasti uz mlađu decu i gledati ih kako napreduju.

(Priređeno sa T-Portala)