Mere zaštite i sigurnosti male dece

Roditelji i svi oni koji brinu o novorođenčadi i maloj deci su odgovorni za njihovu sigurnost i zdravlje. Nemoguće je predvideti sve potencijalne opasnosti, ali nema razloga ni za život u strahu, samo zato što postoji verovatnost da se dete razboli ili povredi - dovoljno je poštovati opšte principe zaštite koji vrede za decu od rođenja do druge godine starosti.
Deca su znatiželjna i nespretna, a ne znaju ni da prepoznaju opasnosti, pa bi se češće povređivala ukoliko odrasli ne bi o njima vodili računa. Takođe, i deca i odrasli su stalno izloženi mikrobima, ali deca su osetljivija jer još uvek nisu razvila otpornost na njih.
Među vodeće uzroke povreda i smrti kod male dece ubrajaju se: povrede u automobilu, utapanje, gušenje stranim predmetima, padovi, trovanja, rane od vatrenog oružja, hemikalija i vatre, kao i ugrizi kućnih ljubimaca.
Preventiva za sve navedeno obuhvata izbegavanje kontakata s bolesnim ljudima i životinjama, održavanje lične higijene i ostale mere koje smanjuju verovatnoću kontakta s mikrobima (redovno pranje igračaka, održavanje kućne higijene i sl.), pripremanje sveže hrane i kontrolu trajnosti svih namirnica (ovo uključuje i njihovo pravilno čuvanje kod kuće), zaštitu oštrih ivica u kući i sprečavanje deteta da se popne na objekte sa kojih može da padne.
Svakako sprečite dolazak deteta u kontakt s električnim i svim drugim za decu potencijalno opasnim uređajima i pobrinite se da dete bude okruženo samo onim predmetima koji su dovoljno veliki i koji nisu napravljeni od potencijalno otrovnih i/ili opasnih materijala. Takođe proverite da li je sva oprema za decu pravilno deklarisana, odnosno da li ima potvrdu da je sigurna za dete određenog uzrasta. Kada se predmet ili igračka, koji su inače sigurni za dete, oštete, odmah ih sklonite.
Kod čišćenja predmeta i površina sa kojima dete dolazi u kontakt, kada god je to moguće, koristite krpe za jednokratnu upotrebu. Važno je znati i da dete ne smete da ostavljate bez nadzora uz površine koje se mažu sredstvima za poliranje i održavaju hemijskim sredstvima koja se ne ispiru, a koja mogu da budu otrovna ako se poližu (ovo se najviše odnosi na podove i nameštaj). U skladu s tim, sve hemikalije, zapaljive i na drugi način opasne predmete, kutije, bočice, lekove i sl. držite daleko od dece.
Kada god dete dolazi u kontakt s predmetima koji nisu namenjeni njegovom uzrastu, kao i kada god je u kontaktu s predmetima koje koriste ostali ukućani, trebalo bi ga strogo nadzirati da ih ne bi lizalo ili da ne bi stavljalo u usta ruke kojima ih je diralo.
Do većine povreda dolazi u trenucima kad su roditelji, odnosno odrasli koji o detetu brinu, umorni, gladni, emocionalno iscrpljeni ili imaju poteškoće u braku, porodici, na poslu i sl. Povrede se događaju i posle značajnijih promena rutine, navika, preseljenja u novi životni prostor, kada porodica očekuje novo dete itd., pa u tim situacijama treba biti pojačano na oprezu i/ili zatražiti pomoć bliske osobe koja ima iskustva s decom. Iako se većina roditelja uglavnom uspešno nosi s tom svojom ulogom, važno je znati svoja ograničenja i na vreme prepoznati krizne situacije u kojima će biti potrebna dodatna pomoć.
Važno je redovno voditi dete kod lekara koji će ga temeljno pregledati i uočiti eventualne probleme koje laik ne može da prepozna. Za ovo nije potrebna posebno složena evidencija, jer već od rođenja deteta, odnosno izlaska iz bolnice, lekari obaveštavaju porodicu kada da dođu na sledeći pregled, odnosno vakcinaciju.
Sindrom iznenadne dečje smrti, SIDS, ili sindrom smrti u kolevci, jedan je od češćih uzroka smrti dece do godinu dana. On se ne može predvideti ili sprečiti, ali stavljanje deteta na leđa dok spava je najbolja mera predostrožnosti.
Uzevši u obzir i relativno veliku učestalost povreda i smrti dece u automobilu, jedino prihvatljivo rešenje je stavljanje deteta u posebno auto sedište, prilagođeno njegovom uzrastu.
Pored autosedalice, ovo važi i za dubak, kolica, stolicu za hranjenje, sto za presvlačenje, pribor za jelo, odeću i svu drugu dečiju opremu i pribor. Najvažnije je da ti predmeti ne sadrže sitne delove koji mogu da otpadnu (da ih dete ne bi progutalo), a ne bi smeli da budu napravljeni od otrovnih i zapaljivih materijala, kao i materijala koji mu na bilo koji drugi način mogu naškoditi.
Dete mora da bude pod nadzorom odraslih kada god se samo kreće (prevrće, okreće, puzi, hoda, penje i sl.) zbog rizika od pada ili udarca, a trebalo bi ga onemogućiti i da dohvati bilo koji predmet koji može da bude otrovan, koji može da proguta. Kada dete nije pod nadzorom odraslih, obavezno mora da bude u posebnom dečijem krevetu ili zbrinuto na drugi način.

(Priređeno sa: T-Portal.hr)

Na istu temu pročitajte na Bebinom svetu: Kako sačuvati decu od nezgoda 1, 2 i 3 (odeljak Dete)